Manipulacija stvarnošću – četvrti dio
Zašto mi ne vidimo i ne doživljavamo sve ono što ZAISTA JESTE? Na širem planu Postojanja, to je najprije zbog uslovljenosti naše osnovne percepcije ograničene na uvide 5 čula kojima raspolažemo: vida, sluha, dodira, mirisa i okusa. Naša fizička tijela “opremljena” su njima kao alatima za spoznavanje naše “uže relanosti”: materijalnog Svijeta sastavljenog od minerala, biljaka, životinjskog svijeta i društva čovjeka, nivoa Postojanja na kome se nalazimo, a koji je najniži mogući od stvorenih za egzistenciju humanoidnih bića. Dakle, osim slutnje da ovo što i gdje živimo nije jedino što postoji, čini se da nije ni predviđeno da na ovom nivou imamo dublje praktične uvide u Stvarnost.
Ali, zašto onda imamo nepotpunu i iskrivljenu percepciju čak i ovog nivoa koji nam je “dat na korištenje”? Jer, očigledno je da u njemu funkcionišemo “kao slon u staklarskoj radnji”, ne samo na nepotpun, nego na sasvim pogrešan način. Kako? Pogledajte stepen devastacije okoliša, prirodu koju smo do te mjere izranjavali da postajemo “virus na rodnoj nam planeti”, globalno zagađenje, iskorjenjivanje cijelih vrsta životinja, siromaštvo i glad pojedinih dijelova vlastitog društva, očigledan nered i haos na području ekonomije, a sve kao posljedicu kolapsa najprije moralne sfere našeg bića, tj. sve većeg odumiranja funkcije jedinog korektiva ugrađenog u našu biomehaniku – savjesti!?! Pa, šta se to događa??? Očigledno je da nam svijest ne funkcioniše onako kako bi trebala. Zašto? I, da li je samo do nas?
Sada je već očigledno da postoji (nečija) svjesna manipulacija ljudskim društvom i čovjekom kao bićem, jedinkom te zajednice. Otkrivamo to svakoga dana u sve većoj mjeri kroz sve učestalije i sve apsurdnije anomalije, koje nas koštaju nezasutavljive erozije istog tog društva, ali i prirode, životne podloge na kojoj smo ponikli. Ko je taj nevidljivi “Čarobnjak iz Oza”, koji iz sjene povlači sve konce i dovodi nas u poziciju izgubljene i dezorijentisane Dorothy? Inteligencija nam kaže da on svakako postoji. Vrijeme je da ga, baš kao što je to i ona uradila, konačno otkrijemo i skinemo mu dobro sašivenu masku.
Jer, kako je moguće da NE POSTOJE društvene vođe koje bi društvo vratilo na pravi kolosijek?! Tačnije, kako je moguće da takvi ljudi NE MOGU da dođu u poziciju da vode to društvo u pravom smjeru? Izvjesno je da ih tamo NEMA. Kome je ovakvo raslojeno i haotično društvo i neodrživi sistem u interesu? Nama, ljudima, sasvim sigurno nije. Nama, “radnicima na planeti Zemlji”, nije dato pravo UPRAVLJANJA našim društvom, pored svih velikih priča o “demo(n)kratiji”, “jednakosti svih pred zakonom”, “pravu i pravdi” koje marljivo ruši isto to “naše” pravosuđe i pravni sistem.
Kome je u interesu da se u TAJNIM ARHIVAMA (od kojih su najčuvenije ona Vatikana, Turske i mnogih drugih, od javnosti sakrivenih depoa) čuvaju INFORMACIJE?!? Koje su, kako rekosmo, od vitalne važnosti, da bi se na osnovu njih donosili ISPRAVNI zaključci! Bez njih, imamo pogrešnu percepciju, zbog čega se i Svijet u kome živimo nalazi sada već u krajnje egzistencijalnom problemu. Zašto su “slučajno”, tokom ratova, paljene BROJNE biblioteke (izvori informacija), od kojih je ona u Aleksandriji najčuvenija? Zar nismo posredstvom tv-ekrana (u vrlo kratkim sekvencama! – ko je vidio, vidio…) tokom ratnih intervencija u Iraku, Libiji i Siriji svjedočili divljačkom uništavanju kamenih artefakata teškim čekićima od strane pojedinaca, čime su zauvijek uništavane DREVNE INFORMACIJE U KAMEN UKLESANE?! Dodatno pitanje je: “šta je to za nas danas toliko važno u informacijama o događajima iz drevne prošlosti”???
Nije nam samo “Čarobnjak iz Oza” pred oči stavljen kao alegorija situacije u kojoj smo, ima još “bajki i priča” koje jasno oslikavaju našu stvarnost. Sjetimo se “Snjeguljice”, od strane zle vještice otrovane prelijepom jabukom (izgled hrane koju danas konzumiramo kroz prodajne centre), pa duboko usnule “Trnoružice” i cijelog njenog kraljevstva začaranog “kletvom bijesne, jarosne čarobnice”. I drugih.
Pošto je, kako rekosmo, iskustvo JEDINO znanje, u kratkim crtama ću Vam opisati i parafrazirati kratak sadržaj jednog izvještaja “Centralne američke obavještajne agencije”, globalno popularne “CIA”-e, koji sam, posredno, čitao. U njemu se govori o tome da “SVAKI novoizabrani predsjednik na planeti Zemlji, tri-četiri dana poslije izbora, u audijenciju MORA da primi visokog predstavnika Vatikanske banke (koja zvanično ne postoji, ali je smještena u Londonu i tamo egzistira pod imenom “Vatikanske komisije za saradnju među religijama”, na čijem čelu se do prije 2-3 godine nalazio sada za pedofiliju osuđeni nadbiskup Aleksandar Pel). Kratak sastanak izgleda ovako: “… visoki predstavnik čestita predsjedniku na izboru, odmah mu uručuje ČEK sa pozamašnom svotom novca ispisanom na njegovo lično ime (predsjednici manjih država dobijaju milionski iznos, dok oni najvećih dobijaju i cijelu milijardu) i kaže mu da će mu biti zadovoljstvo da sarađuju, a ako odbije – biće prisiljeni da ga – ubiju…)?!? Pruža mu ruku i odlazi.
Šta biste vi izabrali??? Da li Vam je sada jasno ZAŠTO VOĐE NARODA, NE RADE NA DOBRU ISTOGA TOG (SVOG?) NARODA?! Paradoks do paradoksa! Kao što rekosmo u prehodnim tekstovima, u susretu sa paradoksom ljudski um ODUSTAJE od daljnjeg kontinuiteta praćenja niti, napušta temu sa uzdahom olakšanja i floskulom u um ugrađenom o “teorijama zavjera”. Pa, ipak. Zar sami nismo svjedočili gotovo idealnim, visokomoralnim i obrazovanim kandidatima na izborima, koji su, nekako ipak, bili i izabrani za predsjednike? I koji su nas, iz nama NEOBJAŠNJIVIH razloga sasvim razočarali kasnijim svojim lošim upravljanjem državama, koje je u suprotnosti sa njihovim početnim “background”-om i interesom nacije!? Tako Vam je to. Da. Istina najprije POGAĐA, pa tek onda OSLOBAĐA.
Kontemplirajte.