Paradoks, ključ Božijeg djela – drugi dio

Ničim izazvani, ovo naše razmjenjivanje energije (putem moždanih talasa/valova) na ovoj stranici počeli smo nekim elementima biomehanike i njihovim smještajem u našim tijelima. Možda zato sada da nastavimo na tom planu. Iako, moje pisanje ovdje očigledno nije hronološko, već vođeno sistemom trenutnih misli, što je više nasumičan mozaički sistem, neka vrsta slagalice raspoloženja. Sada postajem svjestan da ćemo nastaviti po sistemu “bljesak-misao-tema-informacija”, što će nas tek u jednom momentu dovesti do korijena/temelja/početka. Možda čak i u ovom tekstu, u zavisnosti od toga kojim tokom će misli krenuti i hoće li ih neko preusmjeriti dok ovo pišem (sjedim u prodajnom centru “Tropic”, moguće ja de će me prekinuti neko od poznanika).

Pomenuh misao. Nastaje električnim impulsom u sistemu mozga, i sama je vrsta impulsa, definitivno mali izboj energije. Eto, misli mi već kreću drugim pravcem, htjedoh tek da ukratko tematizujemo našu DNA ili DNK (deoksiribonukleinsku kiselinu, nosioca svih naših osobina, sposobnosti i moći). Nauka je ustanovila da imamo 12 dijelova DNA ili DNK, od kojih su samo 2 u funkciji. To je razlog da je samo 5-7 procenata našeg mozga aktivno, dok pasivni ostatak nauka naziva “junky brain” ili “smeće, tj. neživi mozak”. Ovih 7 procenata aktivno je samo kod genija, dok je kod nas, običnih ljudi, u funkciji samo 3-5.

Skočimo sada na energiju. Kada je John Smith, novinar Newyorker”-a, počeo svoj poznati intervju sa Nikolom Teslom, vehemetno ga je pitao:”Gospodine Tesla, kako je nastala materija?” Tesla mu je kratko odgovorio:”Materija je nastala iz svjetlosti.” Malo zbunjen, ali ne i pokoleban, Smith je nastavio:”A kako je nastala svjetlost?” Tesla je opet bio decidan:”Svjetlost je nastala iz NEPOJAMNO male, TAMNE tačke.” I tu je nastao krah, urušio se logički um modernog čovjeka persone zvane John Smith, pred PARADOKSOM pred kojim se našao. Intervju je nastavljen masom uobičajenih pitanja nedostojnih jednog genija… Ono gdje mi kolabiramo u svijesti i bježimo od teme je upravo – PARADOKS. Vratimo se na ta dva pitanja Tesli. Materija, zar (kamen, metal, drvo, staklo – sve tvrdo, opipljivo i “solidno”) da je nastala iz svjetlosti (one koju jedino vidom percipiramo, koja je nedodirljiva i, po nama, gotovo i iluzorna)?! A potpuni debakl uma modernog čovjeka, potpuna havarija, nastao je kod odgovora na drugo pitanje. Svjetlost, zar, da je nastala iz TAMNE tačke, uz to još i NEPOJAMNO male?!? Pa, svjetlost i tama su suprotnosti, zar ne?! Kako one mogu zajedno, još da jedna – rađa drugu?!

Zbog ovoga smo u prošlom tekstu naglasili da je naša nauka momentalno – u slijepoj ulici. Gdje je sada aksiom egzaktnosti? Puca i sasavim se raspada pred paradoksom. Naša nauka ne poznaje paradoks. On je suprotan principu egzaktnosti. Iz tog razloga je kvantna fizika tiho krenula jednom drugom stazom. Onom koju nijedna druga od nauka ne smije da se zaputi. Jer će doći u koliziju sa svojim principima.

Da,evo stigoše mi neki poznaninci za sto. Samo još ovo da dodamo. Tesla i Einstein se slažu: energija je neuništiva; samo mijenja formu! Šta onda biva sa dušom poslije izlaska iz fizičkog tijela? PARADOKS je ključ za razumijevanje Božijeg djela: kako Postanja samoga, tako i cijelog Postojanja. Kontemplirajte malo na ovu temu. To je jedino ispravno. A sada, limunada i razgovori razbibrige, za promjenu. Pozdravljam Vas!

bs_BA